Duhovna misao

Dopusti da te Duh Sveti ispuni snagom vjetra, nježnošću daha i toplinom ognja.

Osmijesi i zagrljaji nam otkrivaju životne tajne na način nedostupan riječima. Pomišljam – vjerujem – da je množina osmijeha i zagrljaja za život dragocjenija od množine dana. I vjerujem da svoje dane opravdavamo u mjeri u kojoj su oni osmijeh i zagrljaj za naše voljene.

Svaki čovjek ima pravo na ljubav bližnjega.

Ne mišica koja razbija, nego svijetom vlada ruka koja njiše kolijevku.

Jedno tijelo, u jednome duhu, s jednom nadom: ljubiti i služiti Bogu!

Misliti na djecu znači raditi za mir.

Hoće li čovječanstvo samo riješiti svoje probleme ili postoji čudesna nada?

Kad se čini da se nemamo kome obratiti, dovoljno je pogledati u sebe.

Kakve pjesme mi pjevamo?

Molitva oprosta.

Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrese!

Ritam igra važnu ulogu u našem životu.

Vaš Otac nebeski zna što vam je potrebno!

Biti poslušan evanđelju znači učiniti ono što Bog traži od tebe. A on ima samo jedan cilj – privesti te bliže k sebi.

Rad, molitva, odmor.

Pismo koje nas mijenja.

Pokušajmo djelovati etički i moralno ispravno u svakome trenutku svojega života, jer ćemo na taj način lakše otkrivati Božje tragove u našoj svakodnevici.

O Božjoj milosti.

Ako Gospod kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji.

Mi očekujemo spektakularnog Boga. A on dolazi tako skromno, u svojoj uskrsnoj proslavi ulazi u svakodnevicu i daje se vidjeti gotovo slučajno, u prolazu. Svakodnevica postaje ono sada Božje vječnosti. Božja vječnost ponizno, u svojoj proslavi Sina, pristupa čovjeku dižući ga prema punom dostojanstvu života.

Marko je svoje evanđelje napisao kako bi se čitatelj odvažio na unutarnje promjene koje nam omogućuju probiti okove strahova, izići iz neautentičnosti, obmana i samoobmana, otkriti povjerenje u izvor postojanja kojega nam je objavio Isus.

U skrovitosti jednog zagrebačkog samostana moli i radi, svjedoči i voli, i nadasve zahvaljuje za silnu Božju dovitljivost i strpljivost u njezinu životu. Za Njegovu ruku, za ruku Dobrog pastira, koja ju je čekala u zemlji Izlazećeg sunca.

O najvećem događaju u povijesti židovskog naroda, izbavljenju iz egipatskog ropstva.

Uloga kuma je pomagati roditeljima u kršćanskom odgoju, rastu i sazrijevanju krizmanika.

Ljubiti drugog čovjeka znači osjećati njegove potrebe, nositi njegove poteškoće i probleme, suosjećati s njegovim tugama, radovati se njegovim radostima.

Suočeni sa svakovrsnim nevoljama na svim stranama svijeta, mnogi pomisle na sebe; ponajprije na sebe. „To se i meni – to se i mojima – moglo dogoditi.“ I premda je, dakako, moguće razumjeti taj grč, tu zabrinutost za sebe i svoje, ne bi se smjelo smetnuti s uma – pa ni sa srca – da se to nekome dogodilo. Da se to nekome događa.

Zajednica za sve koji žele čuti i vidjeti.

Čemu služi politika i poslanje političara?

Učiniti svoje postojanje drugima ono što proljeće trešnjama čini.

Mir se ne nalazi nego živi.

O umjetnoj inteligenciji.

Došao je da bismo imali život, i to u punini.

Vjerovati u uskrsnuće znači vjerovati u Božju beskrajnu snagu.

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan Pavlović 1936. - 2014.

Da bismo mogli svjedočiti Božju ljubav moramo je najprije sami doživjeti.

Bajram šerif mubarek olsun!

Ljubiti život i darovati život – to znači radovati se drugom čovjeku.

O zanimanju za istinu.

Pozvani smo i poslani biti mirotvorci i mironosci!

Dajte hvalu Bogu!

Kroz cijelu Bibliju vidimo kako Bog prilazi pojedincima, u njihove specifične kontekste i situacije, da njihova vjera ne bi bila samo priča naslijeđa i pripadnosti narodu ili zajednici, već da bi bila temeljena na stvarnoj spoznaji.

Okrenuti se životu!

Bog na djelu u našem životu.

Sveti Pavao u 2 Kor, 5, 16 kaže: "Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo."

Često su i u današnjoj Crkvi upravo žene one koje susreću uskrsloga Isusa i prenose vjeru. Crkva ne može bez ove uloge žena, koja zasigurno može biti još snažnije naglašena i u konkretnim situacijama i službama.

Dabogda doživjeli!

Tama Velikog petka nije bila uzaludna!

O smislu križa Kristova, patnji i trpljenju.

Blizina, služenje, ljubav.

Štitilo vas svjetlo istine i dobrote od mraka pohlepe i samoprijezira.

Nije li vrijeme da u Isusovoj smrti na križu prepoznamo Božju jakost za nas a ne slabost, ljubav novoga smisla života a ne prekid i osudu?

Kako će to biti?

Ljubav koja te potiče da daš sve od sebe.

O biblijskoj Knjizi o Esteri.

Bez vjerovanja u uskrsnuće kršćanstvo bi bilo samo niz pripovijesti i moralnih učenja.

Bog je, prema svetome Pavlu, izvor ljudske nade u nevoljama i teškim trenucima koje čovjek treba nadvladati.

Nema čovjeka kojeg bi resile samo vrline, kao što nema čovjeka kojeg bi obilježavale samo mane.

Josip nam svojim životom govori: „Ako hoćeš dobro svojima, budi vjeran Evanđelju. Ako ti je stalo do dobrobiti tvoga doma, tvoga naroda, tvoje domovine, zauzimaj se za njih evanđeoskim životom. Posred svega čime se nastoji obezvrijediti, pogaziti svetost života, posred svih poruga, ustraj u ljudskosti.“

"Ispovijedam križe jer znam za uskrsnuće."

Dovedi me Isusu!

Bog ne ostavlja čovjeka u nevolji.

Razderite srca, a ne halje svoje.

Don Bosco se postavio na glavu, i sve je vidio iz nove perspektive. I Zakej je sa svoje smokve sve vidio iz nove perspektive – upravo obratne. Zato je rekao da će ubuduće živjeti pošteno i da će četverostruko vratiti svakomu koga je prevario ili zakinuo. Penjanje, da, ali ako dođemo na vrh i sve ne okrenemo naglavačke, ništa nam neće vrijediti.

Sloboda kao Božja volja za sve nas.

Posvetiti svoj život i svoje strpljenje nekomu znači dati mu prostora i vremena. Ali nečim posvetiti svoj život i svoje strpljenje znači dati im jedan uzvišeni smisao.

O mjesecu posta i njegovu značenju.

Prosvijetljeni Kristom postajemo sposobni svijet gledati Božjim očima, ljude oko sebe prihvaćati Kristovim srcem, ne dopuštati negativnim mislima da utječu na nas.

O izdaji i pokajanju.

O bližnjemu i neprijatelju.

O svjedočanstvu jedinstva ruskog grkokatoličkog svećenika.

Geste ljubavi mijenjaju svijet.

A ako uzmemo u obzir koliko ima svađa u našim životima, u našem okruženju, u svijetu... gdje se sve svodi na osvetu i pravo, onda uskoro postaje vrlo jasno zašto je Isusov zahtjev za opraštanjem tako bitan i važan.

Čovjek kao duhovno, emocionalno, društveno i tjelesno biće.

Što sam ja učinio od hrama molitve u mom srcu?

Ljubav oplemenjuje i vjeru i nadu, znanje, molitvu i post.

Vječni život je pitanje sadašnjosti i naša odluka.

Bog nam ne daruje život i vrijeme kako bismo sve to ostavili praznim i neispunjenim.

Od logike križa kao izraza krajnje ljubavi do služenja kao oslobađajućeg djelovanja koje ruši kriva žrtvovanja, ustaljene političke, religijske i društvene poretke.

Duhovni aspekt prijateljstva lijepo je sažeo sveti Augustin, kršćanski filozof i teolog, zapisavši: „Prijateljstvo je tako istinito i tako bitno da se na svijetu ne može poželjeti ništa svetije ni korisnije.“

Mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.

O ulozi Crkve u svijetu.

Probuditi se duhovno znači odbaciti iluzije o samome sebi.

Susretanje i građenje mostova, put od mene k tebi, je ono što je autentičan način čovjeka.

O autoritetu papinske službe.

Svatko ima pravo na svoje mišljenje.

Moja molitva Ocu.

Ali ako svoju prošlost predamo Bogu, možemo se pomiriti sa svojim Sjenom. I Sjena će nas odonda pratiti miroljubivo, kao medvjed svetoga Gala.

O kušnjama i napastima.

Kako doći do izvora prave sreće?

O pustoši i okruženju bez Boga.

Svakom čovjeku Bok kaže: "Danas preda te stavljam izbor: činiti dobro ili činiti zlo; danas možeš nekome iskazati ljubav ili nekoga povrijediti; danas možeš nekome oprostiti ili mu nastaviti zamjerati; danas možeš nekome pomoći ili okrenuti glavu na drugu stranu." Pred nama je svakoga dana, i u svakom trenutku svakoga dana, izbor. Bog i svakog čovjeka potiče: "Život, dakle biraj!"

Discipline duha usmjerene su na rast pred Bogom i oblikovanje života njegovom Riječju.

Samo ono što činimo u skrovitosti, u suton života bit će nam od Oca obznanjeno, uzvraćeno i nagrađeno.

Zbunjujuće je – ali vrlo uočljivo – da se pitanje funkcionalnosti često, prečesto postavlja i u odnosu na vjeru, i u odnosu na ljubav. Što ja imam od svoje vjere? Što ja imam od svoje ljubavi? U tom pitanju, u tim pitanjima, najistaknutija je riječ "ja". Potom riječ "imam". Sve ostalo se u tom slijedu čini manje važnim: i drugi i Bog i ljubav.

O protokolu ophođenja s bolesnicima.

O bl. Alojziju Stepincu kao vrsnom komunikatoru.

Ako smo slobodni onda je za nas budućnost otvorena.

Poruka redovnicima i redovnicama.

Crtica o crtama.